Kao ubjedljivi šampioni Kadetske lige Crne Gore i glavni igrači u okviru projekta „Akademija FSCG“ su stigli na Zlatibor, prvi put se susreli sa pripremama u seniorskom fudbalu i treninzima na tom nivou, ali su riješeni i odlučni da to bude njihov početni korak ka zvjezdanim visinama…
Talenat definitivno posjeduju!
Daroviti kadeti Lazar Maraš, Stefan Đukanović, Vasilije Adžić, Andrej Camaj i Marko Perović su najmlađi među „plavima“ na pripremama, imaju svega 16 godina (Đukanović puni 16 prekosjutra) i – po starom dobrom običaju – moraju da budu prvi u redu kada se nose rekviziti, lopte, voda…
Međutim, sve to rade sa osmijehom na licu – njihovoj sreći nema kraja…
„Bio sam presrećan kada sam dobio poziva šefa Aleksandra Nedovića, slobodno mogu da kažem da sam ispunio jedan od dječačkih snova, jer doći do prvog tima najvećeg kluba u državi za mene znači puno“, poručio je lijevi bek Lazar Maraš.
Niko od supertalentovanog kvinteta ne krije enormno zadovoljstvo što je među prvotimcima, osjećaju se fenomenalno, pred njima je veliki izazov, a svi imaju isti cilj.
„Naša najveća želja je da debitujemo za prvi tim“, rekao je krilni napadač Marko Perović potvrdivši da je to razmišljanje svih klinaca.
I dok Perović zbog lakše povrede nije bio u protokolu za utakmicu protiv Mladosti iz Lučana, ostali jesu – u početku su osjećali pritisak, puls je radio ubrzano, ali kada su se oslobodili primjetan je bio raskoš u njihovom fudbalskom opusu.
„Osjećao sam se kao da je zvanična utakmica uprkos tome što je bila prijateljska, ali bio sam zadovoljan nakon meča. I kao što je Marko rekao, nadam se da ću u narednom periodu ostvariti svoj san i zaigrati na zvaničnom meču“, jasan je vezista Stefan Đukanović, na čije se riječi nadovezao njegov cimer Vasilije Adžić – ofanzivni vezista koji je protiv Lučana igrao krilo, a kasnije špica…
„Srećan sam i zbog priprema i zbog dobijene minutaže protiv Mladosti. Ostaje žal zbog rezultata, ali zadovoljan sam kako sam odigrao, kako su igrali moji saigrači iz kadeta, kao i partijom cijelog tima“.
Uzbuđenje pri ulasku na teren nisu mogli da sakriju…
„Sama pomisao da ću igrati za prvi tim, pa neka je to i prijateljska utakmica bilo je – ostvarenje sna. Pokušao sam da dam sve od sebe, nadam se da sam ispunio očekivanja“, rekao je krilni napadač Andrej Camaj, a zadovoljstvo nije skrivao ni Lazar Maraš uprkos tome što je igrao desnog beka.
Presrećan zbog vršnjaka je bio i Perović koji ne skida osmijeh sa lica, ali nedostajao je momcima na terenu da užitak bude potpun…
„Počeo sam da treniram normalno, jedva čekam da dokažem zašto sam priključen prvom timu sa 16 godina. Iskreno, očekivao sam teške pripreme, tako da sam spreman za to“, jasan je Perović, koji sobu dijeli sa Marašem i nešto starijim Nenadom Krivokapićem, koji je već pola godine sa prvim timom…
„Najviše se družimo mi mlađi između sebe, a tu je i Zoran Petrović. Pripreme mi za sada ne padaju teško, stariji momci su fenomenalni prema nama i svakodnevno nam pomažu da se što prije prilagodimo“, dodao je Maraš.
Camaj dijeli sobu sa Bogdanom Milićem, gdje se slobodno vrijeme najviše „troši“ igrajući „Sony playstation“ – tu je glavna stanica na pripremama „plavih“ kad neko želi da se „proba“.
„Pored nas mlađih, logično je da sam najviše sa Bogdanom jer dijelimo sobu. I Bogdan mi kao iskusniji daje savjete, baš kao i svi stariji, ophode se prema meni kao da sam oduvijek tu, što mi je olakšalo da se što prije uklopim. Pošto ne igram „sony“ slobodno vrijeme koristim za odmor, druženje sa vršnjacima, ali i obilaženje Zlatibora“, jasan je Camaj.
Soba 562 je koncetrisana samo na odmor, a dobrim dijelom za to je zaslužan i Stefanov stariji brat Viktor Đukanović koji kontroliše brata i koji mu je zaprijetio da mora da ga sluša…
„Slobodno vrijeme uglavnom koristim za odmor kako bih što spremnije dočekao sljedeći trening, ali i druženje sa drugarima iz kadeta. Stariji igrači su profesionalci, odličan su primjer nama koji smo prvi put tu, svi žele da nam pomognu. To je sjajan osjećaj, a pripreme sa prvim timom su podstrek da radim još više i budem bolji“, poručio je Adžić, na čije se riječi nadovezao „mali Đuka“.
„Navikao sam i volim da radim. Pripreme su dosta jake, ali mislim da ih dobro podnosim“.
Plavi prvotimci i stručni štab su u svakom trenutku na raspolaganju kadetima – za savjet, dodatno objašnjenje…
„Moram da priznam da veliku podršku imam od Zorana Petrovića i Miomira Đuričkovića, kao i od brata Viktora. Naravno, tu su i treneri koji nam olakšavaju adaptaciju na seniorski fudbal“, rekao je Đukanović.
Vihorni krilni napadač Petrović je očigledno najomiljeniji od strane naših klinaca, ali jedan drugarski odnos je različitiji od drugih – Zoran Petrović i Marko Perović su nerazdvojni.
„Normalno je da se družim sa momcima iz moje generacije, samim tim i pripreme nam padaju lakše. Naravno, stariji su tu da nam skrenu pažnju, pomognu i srećan sam što sam među takvim ljudima. Zoran me je uzeo pod svoje, a često kaže da ne smijem da ponovim njegove početničke greške. Savjetuje me o igri, nekako je prirodno jer igramo na istoj poziciji“, rekao je Perović.
Lazar Maraš, Stefan Đukanović, Vasilije Adžić, Andrej Camaj, Marko Perović – zapamtite ta imena…
