Povratak nakon 16 godina u kuću koja mu je promijenila život!
Fatos Bećiraj ponovo je u plavo-bijelom domu – nekada kao napadač i miljenik navijača, a danas u potpuno novoj (odgovornijoj) ulozi: nekadašnji reprezentativac Crne Gore izabran je na sjednici Upravnog odbora FK Budućnost za novog sportskog direktora našeg kluba.
Bećiraj je svojevremeno u Budućnost stigao bez velike pompe, ali je Podgoricu napustio kao jedan od najboljih napadača domaćeg fudbala – u plavo-bijelom dresu odigrao je 81 utakmicu i postigao 39 golova, osvojio istorijsku titulu 2008. godine, kao i naklonost navijača, a upravo je iz Budućnosti napravio iskorak ka velikoj međunarodnoj karijeri.
Nastupajući za naš klub stigao je i do reprezentacije Crne Gore, čiji je dres kasnije nosio čak 86 puta, dugo držeći rekord po broju nastupa za nacionalni tim. Karijera ga je nakon Podgorice vodila kroz brojne evropske i svjetske klubove i različite fudbalske sredine, a sada se vraća tamo gdje je napravio jedan od najvažnijih koraka u svom igračkom životu.
Kao sportski direktor, Bećiraj će biti zadužen za sportski sektor prvog tima, planiranje i formiranje ekipe, kao i definisanje sportske politike kluba zajedno sa Upravnim odborom. Jedan od njegovih prvih i najvažnijih zadataka biće izbor novog šefa stručnog štaba.
Pred novim sportskim direktorom je mnogo posla, ali i sredina koju dobro poznaje – klub, grad, stadion i navijači koji ga pamte po golovima, borbenosti i odnosu prema plavo-bijelom dresu. Prije 16 godina došao je kao igrač željan dokazivanja, a iz Budućnosti otišao kao reprezentativac i ljubimac tribina. Danas se vraća sa drugačijom odgovornošću, ali sa istom željom – da sa Budućnošću pobjeđuje.
Fatos Bećiraj je o svojoj Budućnosti u Monografiji našeg kluba povodom 100. rođendana “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost” u rubrici iz mog ugla – iz prvog lica – napisao:
“Nijesam bio svjestan da će mi dolazak u Budućnost promijeniti život. Došao sam na probu i na kraju se ispostavilo da je to jedan od najboljih poteza u životu. U Podgorici sam stekao puno prijatelja, a kao fudbaler i čovjek doživio potpunu afirmaciji. Drago mi je što su i navijači prepoznali moj trud i rad. A, kad se samo prisjetim početka, odnosno dolaska… Znao sam da dva fudbalera sa Kosova idu na probu, a moj tadašnji trener Miftar Rama rekao mi je da poznaje čelnike Budućnosti i pitao me da li želim da idem. Nikad ranije nijesam putovao do Podgorice, nijesam znao jezik, ali se već nakon dvije prijateljske utakmice sve promijenilo. To važi i za Varvare! Nakon pobjede u Pljevljima večerali smo u Kolašinu, a oni su ušli u restoran i skandirali moje ime. Podgorička publika prepoznaje borce, a uvijek sam pružao maksimum i kad mi nije išlo, huk sa tribina opominjao me da ne odustajem”, napisao je Bećiraj, pa zatim dodao…
“Uspomena je mnogo, često mi se vrti u mislima gol na debiju protiv Mladosti, evropske utakmice koje su bile posebno iskustvo, ali i promašeni penal u finalu Kupa sa Mogrenom. Srećom, uspjeli smo da osvojimo titulu, a imali vrlo mladu, ali i perspektivnu ekipu. Od saigrača Gustavo Lopez je bio poseban, drugačiji od svih. Već u drugoj sezoni Ivan Vuković i ja smo zajedno postigli skoro 40 golova, a još je mnogo ljudi sa kojima sam imao poseban odnos. Predsjednik Kemal Đečević, sportski direktor Mojaš Radonjić i trener Branko Babić – oni su odlučili da ostanem i epilog je bio savršen. Veza između Budućnosti i mene zauvijek će ostati čvrsta, jer je to klub koji mi je pružio ruku i dao mi šansu kada mi je najviše trebala”.
