Kako zaspati?!

Kako zaspati večeras? – pitali smo se sinoć međusobno nakon što je vanvremenski dr. sc. Nikša Sviličić održao predavanje o komunikacijsko – prezentacijskim vještinama na našem Kampu u Multimedijalnoj sali.

Samo pitanje koje govori mnogo više od pitanja, aplauz, zagrljaji, insistiranje na fotografijama, emocije i energija koja ne može da se prepriča i opiše dovoljno govore koliko je genijalac iz Hrvatske „protresao“ plavo – bijelu svlačionicu, predriblao gotovo kompletnu našu ekipu, ušao nam u glavu u bukvalnom smislu i ostavio nas u čudu.

A neprevaziđeni maestro iz Osijeka, koga smo dočekali kako zaslužuje jedan pravi „frajer“, je upravo to – ČUDO!

I zato, ukoliko se bilo kada i bilo gdje nađete u prilici da imate tu čast da samo na tren čujete Nikšu Sviličića znajte da će to biti neprevaziđeno iskustvo iz koga ćete da izađete srećniji, zadovoljniji, vispreniji... Bogatiji. Za znanje. Za emociju. Za empatiju. Za drugatstvo.

Jer predavanje legendarnog Hrvata je sve samo ne obično predavanje o komunikacijsko – prezentacijskim vještinama, gdje će vam neko držati govore o reakcijama, samopouzdanju, prekrštenim rukama, itd...

To je storija o životu, o mislima, o mozgu, o ljepoti postojanja...

Zbog toga je Nikša Sviličić jedan od rijetkih , a mi smo bili oduševljeni što je bio naš gost u sklopu stogodišnjice kluba i što je posjetio „plavo – bijele“ na poziv Nine Redžepagić, kojoj se zahvaljujemo za predlog o pomenutom predavanju, koji je izvršni direktor Novakom Novakovićem prihvatio bez razmišljanja.

I sada znamo da smo svi iz kluba na dobitku – bogatiji smo za nenadmašno iskustvo, a naši mlađi momci su – sigurni smo – naučili kako se treba postaviti u budućnosti i koliko je upravo komunikacija značajna u životu jednog sportiste.

„Prije svega, meni je bila velika čast kada sam zamoljen od strane vaše uprave da kažem nešto o komunikacijskim vještinama za mlade momke, jer osjećam potrebu i želju da tim mladim ljudima nešto novo kažem, što može da im bude stimulans ili neki novi dodatak njihovom postojećem načinu razmišljanja“, rekao je Nikša Sviličić, koga je dočekao izvršni direktor Novak Novaković poklonivši mu „plavo – bijeli“ dres sa njegovim omiljenim brojem 13...

„Sjutra će ovi naši divni mladi momci igrati u nekim evropskim ekipama, biće u situaciji da nešto pričaju, da odgovaraju na pitanja, da budu divni prema ljudima koji ih podržavaju, da se na kraju krajeva prodaju... Biće u čitavom nizu društveno prihvatljivih situacija kada nije dovoljno da samo znaš dobro da igraš fudbal, nego da moraš da budeš i dobar komunikator“, dodao je veliki zaljubljenik u sport, koji vjeruje da je ispunio misiju u Podgorici.

Ne samo da je ispunio, već smo svi u plavo – bijelom taboru pod utiskom i dan kasnije shvativši koliko su komunikacija, način, mimika, pokreti tijela i misli – bitni. Možda i presudni...

„Mislim da smo ispunili svrhu, jer smo prezentovali par zgodnih minijatura i komunikacijskih driblinga, koji će momcima u velikoj mjeri pomoći da budu bolji u konačnom ishodu“, poručio je Sviličić.

Iskreni navijač Hajduka je podijelio svoja sjećanja i osjećaje vezane za Budućnost. I odmah nas je matirao...

„Pamtim Budućnost po tome što smo vas dobili u finalu Kupa“, poručio je neprevaziđeni genije sa osmijehom na licu, odajući jasne signale da se šali...

„Budućnost je uvijek bila ozbiljan prvoligaš, sjećam se Anta Miročevića, pa Janka Miročevića koji je preminuo prije nepunih godinu dana, sjećam se nekih manje simpatičnih stvari kao što je „slučaj Srećković i tunel“... Kao neki hroničar sporta i Hajduka, znam jako puno stvari vezanih za Budućnost, a reći ću sad nešto otvoreno kao navijač Hajduka: Meni nikada nije bilo svejedno kada Hajduk igra protiv Budućnosti, jer sam znao da to nisu unaprijed upisana tri boda“, prisjetio se Nikša Sviličić.

Sa Nikšom smo još razgovarali o komunikaciji i sportistima, najvećim igračima svih vremena, šta to čini pravog sportistu, te kada će njegov Hajduk osvojiti titulu... O tome gledajte naredne nedjelje na našem youtube kanalu.

A ko je vanvremenski Nikša Sviličić? Podsjetite se, ako već do sada niste saznali...

Završio je dvije osnovne, pa uporedo dvije srednje škole, tri četvorogodišnja fakulteta, magistrirao, pa stekao tri doktorata iz područja društvenih nauka, humanistike i umjetnosti – koji ga svrstavaju među rijetke pojedince sa tako sveobuhvatnim profilom i u širem svjetskom kontekstu.

Njegov sertifikovani IQ od 183, o kojem nikada javno ne govori (mada ga njegova djela potvrđuju) našli smo na webu, a potvrđeno je članstvom u međunarodnim organizacijama poput Omega Society i ekskluzivne Blackpoolske skupine, društva koje broji samo 88 pojedinaca na svijetu sa posebnim izraženim kognitivnim sposobnostima koje izlaze iz domena razumijevanja i linearnog razmišljanja u komunikacijskoj interakciji.

Neutoljiva radoznalost i želja ovog polimata i jednostavnog genija za sticanjem znanja, ali i izuzetna akademska širina čine ga jednim od najbolje ocijenjenih i omiljenih predavača na prestižnim fakultetima, među kojima su Harvard University, Universität Wien, Korea University of Technology u Seoulu, Ohio University i mnogi drugi, gdje je držao predavanja iz područja komunikacijskih vještina, algoritama persuazije i interpersonalnih strategija.

U ovom pristupačnom i šarmantnom genijalcu senzibilitet i obrazovanje našli su svoje ostvarenje i kroz stvaranje ne samo naučnih, nego i umjetničkih djela. Kao multiinstrumentalista sarađivao je i sarađuje sa umjetnicima koji su obilježili regionalnu i svjetsku muzičku scenu poput: Paula Simona, Olivera Dragojevića, Đorđa Balaševića, Nena Belana, Zdravka Čolića i mnogih drugih, za koje je komponovao i sa kojima je sarađivao. Duša njegovih nota leži u fenomenalnoj kolekciji sačuvanoj u njegovih 138 akustičnih gitara.

U književnosti se istakao najboljom hrvatskom knjigom godine prema portalu „Čitaj Knjigu“ - Druga strana slutnje i knjigom Zadnja postaja ljubav. Osim beletristike, objavio je 15 naučnih knjiga iz domena: komunikologije, tanatologije, eshatologije, filmologije, itd...

Danas živi i radi u Zagrebu, a mi smo srećni što smo ga imali u Podgorici. I što smo postali prijatelji...

Maestro, hvala! Vidimo se na utakmicama Budućnosti i na proslavi stogodišnjice...