Priča o dva trenera koje spaja Budućnost: Trenevski i Vukotić o plavo-bijeloj ljubavi

Sprat ispod od onog na kom je u antalijskom hotelu smještena ekspedicija Budućnosti boravi ekipa Rabotničkog iz Makedonije. Za navijače „plavih“ poznato ime, ekipa koju je Budućnost eliminisala u kvalifikacijama za Ligu Evrope i obezbijedila sebi sada već čuveni dvomeč sa belgijskim Genkom.

Međutim, ovog puta je ta veza još dublja. Trener Rabotničkog je Viktor Trenevski, bivši napadač Budućnosti i čovjek koji je uvijek isticao koliko mu je podgorički tim u srcu.

“Otac je dobio prekomandu iz Skoplja i doselili smo se u Podgoricu, a ja odmah otišao na trening Budućnosti. Od pionira, do prvog tima, pamtim svaki meč u plavom-bijelom dresu. Izuzetno sam vezan za Budućnost. Prošlog ljeta, kada je žrijeb odredio meč između Budućnosti i Rabotničkog, makedonski novinari su me zvali i naglašavao sam da Makedoncima neće biti lako. Rabotnički je bio ubijeđen u prolaz, čak i poslije remija u Skoplju. Međutim, vidjeli smo kako su prošli.”

U tom trenutku u priču se uključio drugi sagovornik, saigrač Viktora Trenevskog u Budućnosti i trener Budućnosti, Miki Vukotić.

“Reci da sam te ja doveo u Rabotnički, reci slobodno.” – našalio se Vukotić.

Trenevski se nasmijao i nastavio :

“Pa ispalo je tako, poslije za njih šokantnog ispadanja od Budućnost kontaktirali su me i doveli za trenera. Drago mi je što je moj nekadašnji saigrač i veliki prijatelj ostvario uspjeh sa mojim voljenim klubom.”

Vukotić i Trenevski bili su dio čuvene generacije omladinaca Budućnosti koji su u sezoni 1990-1991 osvojili poslednje izdanje Omladinskog kupa Jugoslavije u fudbalu. Protivnik je bila Rijeka, a Budućnost je slavila nakon penala. Trener je bio Savo – Maco Rogošić.

“Imali smo paklenu ekipu. Viktor je stariji od mene godinu dana, u Podgorici smo živjeli na 100 metara udaljenosti, živjeli smo za fudbal i Budućnost. Bilo je to drugačije, srećnije vrijeme nego danas. Debitovao sam kod Gana Ćerića, sa 16 godina prebačen u prvi tim. Prvi meč pamtim kao da je bio juče, protiv Dinama na Maksimiru. Izgubili smo, ali pamti se debi u dresu omiljenog kluba.” – priča Vukotić.

Trenevski se takođe prisjeća, kao da jedan drugog podsjećaju na detalje koji su se desili prije skoro 30 godina.

“Sjećam se, iz te generacije omladinaca prvom timu su priključili nas dvojicu i Zlatka Kostića. Pamtim prvi gol u dresu Budućnosti, igrali smo kup utakmicu protiv Vojvodine, bila je srijeda, a onda u okviru prvenstva opet u subotu sa istim protivnikom. Na oba meča sam bio strijelac, čini mi se da nije bilo srećnije osobe n

Odjednom, oba sagovornika su na trenutak zaćutala, sjetivši se nedavno preminule legende Budućnosti, Dimitrija Dima Mitrovića.

“Bio je poseban, bio je drugačiji od drugih. Počeli smo kod Maca Rogošića i to se ne zaboravlja, a kod Dima stekli punu afirmaciju. Dimo se pamti, on je neponovljiv. Danima bi mogli pričati o njemu.” – skoro u glas su rekli.

Skoro u isto vrijeme, u razmaku od nepunih godinu dana, Vukotić i Trenevski otišli su iz Budućnosti. Miki u Vojvodinu, a Viktor u Partizan. Odjednom na suprotnim stranama, ali uvijek prijatelji. Vukotić odma „uzima riječ“.

“Sjećam se odlične utakmice u Novom Sadu, na kraju je bilo 4:3 za nas, sezona 94/95.”

Trenevski nastavlja :

“I kao treneri smo se sreli, dva puta. Oba puta me pobijedio dok sam vodio Dečić, 2:0 i 2:1. Tuzani su mi ostali u lijepom sjećanju, obezbijedili smo opstanak, tamošnja publika živi za fudbal i drago mi je da im i trenutno dobro ide, želim im da izbore Evropu.”

Rabotnički je poslije ispadanja od Budućnosti napravio rezove u ekipi, a Trenevski je zatekao dosta izmijenjen igrački kadar od onog koji je nastupio protiv ekipe iz Podgorice.

“Uzdrmalo ih je ispadanje u Ligi Evrope, to je za njih bilo potpuno neočekivano. Skoro 80% igrača je otišlo, opredijelili smo se za mlade fudbalere, cilj je da ih afirmišemo što više.  Dijelom smo uspjeli, trenutno imamo tri boda više nego u istom periodu prošle godine. Imam najteži cilj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri, a to je da sa ovom ekipom Rabotničkog izborim plasman u evropska takmičenja.”

Miodrag Vukotić je imao jasnu želju za svog prijatelja.

“Kada dođe trenutak za to, želim Viktoru da me naslijedi na klupi Budućnosti, jer je odličan trener i tek će to da pokaže,  a i znam koliko voli Budućnost. Vjerujem da će ispuniti cilj sa Rabotničkim.”

Viktor kao da je bio zatečen rečenicom .

“Budućnost trenutno ima odličnu osnovu, Miki radi odličan posao. Prijaju mi njegove riječi, moje dvije ljubavi su Budućnost i Partizan, uz makedonsku reprezentaciju naravno da bih želio da jednog dana budem na klupi ove dvije ekipe. Budućnost je moj klub, to svi znaju i ja to ne krijem.”

Tim
Odig Poena
1 Budućnost 27 51
2 Mladost 27 47
3 Dečić 27 45
4 Sutjeska 27 42
5 Zeta 27 42
6 Grbalj 27 38
7 Petrovac 27 36
8 Iskra 27 36
9 Rudar 27 34
10 Lovćen 27 28
11 Bokelj 27 27
12 Jedinstvo 27 11

Budućnost je upisala novi poraz ove sezone. [ ... ]

VijestiPročitaj više...

Povodom odluke Disciplinske komisije FSCG [ ... ]

VijestiPročitaj više...

Budućnost je porazom od Petrovca smanjila [ ... ]

VijestiPročitaj više...

Pogledajte reportažu sa subotnjeg duela između [ ... ]

VijestiPročitaj više...