ISTORIJA KLUBA

Prve godine rada (1925 – 1932)

Prvi paragraf istorijata o najuspješnijem fudbalskom klubu u Crnoj Gori počinje na pragu ljeta 1925. godine. Na lijevoj obali rijeke Ribnice, 12. juna osnovano je Radničko sportsko društvo „Zora“.

Novi klub brzo je postao bitan dio sportskog i društvenog života u gradu pod Goricom, a sve je počelo od prvog susreta u klupskom istorijatu – prijateljske utakmice sa starijim gradskim rivalom „Balšićem“ (2:1). Na prvim utakmicama „Zore“, koju je predvodio slovenački trener Karlo Vugrinec, u to doba crveni dres kluba nosili su Musaja Čelebičić, Vaso Vukadinović, Bećo Abdomerović, Vaso Čarapić, Vlado Kirsanov, Đorđe Kešeljević, Vaso Kulić, Blažo Prelević, Duljo Džaferadžović, Blažo Šutulović, Buto Krkanović, Luka Bulatović, Tahir Čelebić, Ilija Ivanović, Milo Pajović, Milovan Radulović, Vuko Vuksanović, Dušan Krcunović, Đorđije Vučeljić, Branko Rajković, Smail Bibezić, Šećir Kapadžić i Arso Marković.

Dostupni istorijski izvori govore kako je „Zora“ prvi nastup u zvaničnom šampionatu imala drugog oktobra 1927. godine. Tog dana, klub je protiv „Balšića“ odigrao meč prvog kola Prvenstva splitskog podsaveza – Crna Gora, uz eliminaciju rezultatom 0:3. Već sljedeće sezone (proljeće 1928.), „Zora“ se na početku istog takmičenja opet sastaje sa „Balšićem“ i bilježi još jedan poraz.

U to vrijeme, tokom jedne godine, u Crnoj Gori su igrane dvije fudbalske sezone (proljeće i jesen), pa je novi nastup kluba u prvenstvu zabilježen u oktobru 1928. godine. U prvom kolu, „Zora“ je savladala ekipu „Balšića“, no u narednoj fazi takmičenja eliminisana je porazom od cetinjskog „Lovćena“ (2:3).

Pod novim nazivom – Sportski klub „Budućnost“, ekipa se prvi put pojavljuje tokom jesenje sezone 1929, a prvi veći uspjeh kluba uslijediće dvije godine kasnije. Naime, u prvenstvu novoformiranog Cetinjskog nogometnog podsaveza – jesen 1931, „Budućnost“ je bila na korak od osvajanja titule. U prvom kolu takmičenja, ubjedljivo je savladan lokalni rival „Balšić“ (6:2), a potom i kolašinski „Gorštak“ (3:1). U velikom finalu, odigranom 25. oktobra, „Budućnost“ je poražena od „Crnogorca“ sa Cetinja (1:2).

Četiri naslova prvaka i prva međunarodna gostovanja (1932 – 1935)

Prva titula prvaka Crne Gore osvojena je u sezoni jesen 1932. U prvoj fazi prvenstva Cetinjskog podsaveza, „Budućnost“ je još jednom bila bolja od „Balšića“ (2:1), a bi nakon toga istim rezultatom trijumfovala u Nikšiću nad „Hercegovcem“ (današnja „Sutjeska“). U polufinalu šampionata u Podgorici je savladan „Gorštak“, te je šestog novembra 1932. u Podgorici zakazano finale između „Budućnosti“ i „Lovćena“. U jednoj od najboljih i najuzbudljivijih utakmica u prijeratnoj Crnoj Gori, podgorički klub slavio je rezultatom 6:3, golovima Mitrovića (3), Popovića, Markovića i Miloševića, čime je prvi put u istoriji osvojio naslov prvaka.

Kao prvak Cetinjskog podsaveza, „Budućnost“ je krajem 1932. i početkom 1933. odigrala prve međunarodne susrete. Podgoričani su prvo gostovali „Vlazniji“ u Skadru (1:1), a potom dva puta savladali „Tiranu“ u gostima (2:0; 2:1).

Već sljedeće godine (proljeće 1933.), „Budućnost“ je odbranila naslov prvaka Cetinjskog podsaveza. U sezoni koja je počela u maju, klub je redom pobjeđivao ekipe „Balšića“ (1:0), „Sutjeske“ (7:1), „Berana“ (3:0), pa je uslijedilo još jedno veliko finale protiv „Lovćena“. Prvi meč, odigran 23. jula 1933, završen je bez pobjednika (2:2), pa je odluka o prvaku odložena za sedam dana. U novom susretu, „Budućnost“ je slavila 2:0 i podigla drugi pehar u klupskoj istoriji.

Dominacija „Budućnosti“ nastavljena je i u jesenjoj sezoni. Poslije pobjeda nad „Balšićem“, „Gorštakom“ i „Zmajem“ (današnja „Iskra“), „Budućnost“ se u finalu opet sastala sa „Lovćenom“. Mečevi za odluku o prvaku ušli su u 1934. godinu, a nakon remija na Cetinju (1:1), „Budućnost“ je pred svojim navijačima slavila 1:0 (25. mart 1934.) i tako osvojila treći trofej šampiona Cetinjskog nogometnog podsaveza.

Posljednju u nizu od četiri uzastopne titule, „Budućnost“ osvaja 1934. godine. Podgorički sastav opet je imao mestralnu sezonu u prvenstvu Cetinjskog podsaveza – protiv „Iskre“ (5:1; 1:1), „Sutjeske“ (2:0; 4:1) i „Balšića“ (5:0; 2:1). Još jedno finale u kojem su snage odmjerili „Budućnost“ i „Lovćen“ opet je pripalo Podgoričanima. U prvom susretu, „Budućnost“ je pobijedila rezultatom 2:0, pri čemu je ostala neporažena i u revanšu (1:1).

Time je završen najduži niz u istoriji crnogorskog fudbala prije Drugog svjetskog rata. Premda je u tom razdoblju bilo trofejnijih sastava, niko izuzev „Budućnosti“ nije uspio da osvoji četiri uzastopna naslova šampiona. Već sljedeće sezone (1935.), ekipa iz Podgorice poražena je u finalu prvenstva od „Lovćena“ (1:2), nakon čega slijedi period progona i čestih zabrana funkcionisanja kluba.

Zabrana i RSK „Crna Gora“ (1935 – 1941)

Već od aprila 1933. godine, „Budućnost“ je, zajedno sa gradskim rivalom „Slavijom“ i cetinjskim „Lovćenom“, bila u nemilosti tadašnjeg režima Kraljevine Jugoslavije. Razlog je ležao u činjenici da je „Budućnost“ bila prepoznata kao radnički klub, čiji su članovi bili aktivni i u političkim događajima u tadašnjoj Podgorici.

Kako je rad kluba gotovo ugušen od 1935. godine, u vremenu koje je uslijedilo rađeno je na njegovoj obnovi. Taj je rad 1937. doveo do uspostavljanja Radničkog sportskog kluba „Crna Gora“ – uz naziv pod kojim će „Budućnost“ nastupati sve do 1941. godine.

Klub je nastupio u nekoliko sezona šampionata, no bez značajnijih rezultatskih uspjeha. Ipak, iz tog perioda, posebno se izdvajaju česti mečevi protiv takođe zabranjivanog mostarskog „Veleža“, sa kojim je klub održao prijateljske odnose i nakon Drugog svjetskog rata.

Početkom ratnih dešavanja, fudbalski klubovi u Crnoj Gori prekinuli su rad, a tokom deceniju i po rada, iza „Budućnosti“ su ostala četiri naslova prvaka uz još dva učešća u finalu. Za istorijske zapise ostali su veliki mečevi za titulu protiv „Lovćena“, ali i mnogi drugi dueli na terenu na obali Morače, nedaleko od današnjeg stadiona pod Goricom.

7. februar 1935. godine. Fudbaleri Budućnosti na gostovanju kotorskom Bokelju7. februar 1935. godine. Fudbaleri Budućnosti na gostovanju kotorskom Bokelju

Ostala je i priča o prvom i posljednjem velikom podgoričkom gradskom derbiju. „Budućnost“ i „Balšić“ – koji su u jednoj epohi, u relativno malom gradu, simbolizovali dvije suprotstavljene društvene ideologije. „Budućnost“ – klub radničke profilacije, često progonjen i zabranjivan, no omiljen među većinom građana. „Balšić“ – najstariji podgorički tim, favorizovan i podržavan od strane struktura tadašnje vlasti. Kako će reći skromni sportski arhivi iz predratnog perioda – odigrano je ukupno 11 zvaničnih utakmica „Budućnosti“ i „Balšića“ u šampionatu. Mnogo više uspjeha imala je „Budućnost“ sa osam pobjeda, naspram tri trijumfa velikog gradskog rivala.

Iz istog perioda datira još jedna, i dalje živa, fudbalska tradicija. Naime, deveti oktobar 1932. godine, datum je tokom kojeg je odigrano prvo izdanje crnogorskog fudbalskog derbija. Od tada do danas, kroz brojne dekade, „Budućnost“ i „Sutjeska“ odigraće 88 zvaničnih utakmica, u kojima je znatno uspješniji bio klub iz Podgorice.

STATISTIKA – ZVANIČNE UTAKMICE
Takmičenje Sez. U P N I
Prva liga 47 1482 585 343 554
Druga liga 21 620 331 146 143
Republička liga 3 28 23 2 3
Baraži 10 28 10 6 12
Šampionati 1927-1935 * 12 37 25 4 8
Državni Kup 55 169 88 29 52
UEFA takmičenja 12 38 14 9 15
Balkanski kup 2 10 2 6 2
UKUPNO 2412 1078 545 789
Slavko Vlahović
slavko vlahovic

Najviše zvaničnih nastupa – 413/1 (1977 – 1991.)

Najviše prvoligaških nastupa - 392 (1977 – 1991.)

Mojaš Radonjić
MR

Najviše pogodaka – ??? (1972 – 1982.)

Najviše prvoligaških pogodaka - 52 (1975 – 1982.)

flag corner lines VIJESTI

SVE VIJESTI
NAJVAŽNIJE
IZVEŠTAJI

flag corner lines PRATITE NAS

FACEBOOK
TWITTER
INSTAGRAM

flag corner lines KONTAKT

TEL: 078 102 949
FAX: 078 102 949

MAIL: info@fk-buducnost.me 
           fcbuducnost@gmail.com

Copyright © 2017 FK Budućnost Podgorica zvanični portal. Sva prava zadržana.