ISTORIJA KLUBA

Između Prve i Druge lige (1947 – 1952)

Politička eliminacija iz Prve lige nije ostavila veće posljedice po ekipu „Budućnosti“. U Drugoj saveznoj ligi 1947/48, naime, naš je klub osvojio prvo mjesto nakon 20 kola duge borbe sa ekipama novosadske „Sloge“ i „Naša krila“ (Zemun). Baš kao 1947, kada je „Nafta“ pod Goricom poražena sa 9:0, fudbaleri „Budućnosti“ su naredne godine proslavili novu rekordnu pobjedu, ovog puta drugoligašku. Naime, 16. maja 1948, ‘plavi’ su u Titogradu savladali „Rabotnički“ rezultatom 10:0.

Time je „Budućnost“ izborila brz povratak u prvoligašku konkurenciju, u kojoj je očekivalo još devet ekipa. Sezona 1948/49. donijela je najveći dotadašnji uspjeh prvoligaša iz Titograda. Poslije 18 prvoligaških vikenda, „Budućnost“ se, zajedno sa „Našim krilima“, našla na diobi pete i šeste pozicije.


Premijerni mečevi, međutim, nijesu nagovještavali kako bi Titograđani na kraju mogli do tako visokog plasmana. ’Plavi’ su na premijeri pretrpjeli težak poraz na gostovanju beogradskom „Metalcu“ (7:0), a nakon sedam kola, uz tek četiri osvojena boda, bili su na začelju tabele.

Uslijedila je serija od tri uzastopne pobjede „Budućnosti“ nad sastavima „Lokomotive“ (3:0), „Naših krila“ (3:1) i „Metalca“ (2:1), što je bilo dovoljno a proboj ka sredini tabele. Zagrebački „Dinamo“ još jednom je na gostovanju u Crnoj Gori osvojio bod (1:1), a na stadionu pod Goricom, u posljednjem je kolu poražen i prvak Jugoslavije - beogradski „Partizan“ (2:0).

Tokom 1948. godine, „Budućnost“ je ostvarila i prvi veći uspjeh u Kupu Jugoslavije. Nakon trijumfa nad „Šarom“ iz Tetova (3:0) u prvoj fazi, Titograđani su u osmini finala u Splitu iznenadili „Hajduk“ (2:0), no zaustavljeni su u četvrtfinalu na gostovanju „Našim krilima“ (1:4).

Još veći uspjeh u istom je takmičenju napravljen naredne godine. Pošto su redom eliminisali „Radnički“ iz Beograda (1:1 – žrijeb), „Naprijed“ iz Siska (3:0), „Jedinstvo“ iz Čakovca (2:1) i „Slogu“ iz Novog Sada (2:1), plavi su poraženi u polufinalu – opet je u Zemunu bolji bio sastav „Naša krila“ (0:1).

Sezona 1950, koja je počela s proljeća, donijela je grčevitu borbu „Budućnosti“ za prvoligaški opstanak. Ipak, trka sa subotičkim „Spartakom“, duga 18 kola, za pristalice titogradskog sastava, imala je razočaravajuć epilog. Zbog slabije gol razlike, ‘plavi’ su takmičenje završili na posljednjem mjestu. „Budućnost“ je ostvarila tek tri ligaške pobjede - protiv „Spartaka“ (2:0), „Sarajeva“ (2:1) i „Crvene zvezde“ (3:2), koja je neočekivanim porazom u Titogradu izgubila šanse za naslov prvaka. Na najslabiji dotadašnji nastup u Prvoj ligi, nadovezao se i najteži prvoligaški poraz „Budućnosti“ u klupskoj istoriji. Kolo uoči kraja, ’plavi’ su primili deset pogodaka na gostovanju Partizanu.

Nastup u Drugoj ligi 1951, „Budućnost“ je završila na trećoj poziciji, što je bilo nedovoljno za novi povratak u viši rang. Iako su prvi dio sezone okončali kao prvoplasirani sastav, ’plavi’ su posustali tokom nastavka, uz poraze protiv direktnih konkurenata – skopskih timova „Vardar“ i „Rabotnički“.

Pošto je sezona završena, Fudbalski savez Jugoslavije obznanio je odluku o ukidanju Druge lige. „Budućnost“ je time priključena sudionicima Crnogorske republičke lige, u kojoj će provesti naredne dvije sezone.

Od republičkog do najjačeg ranga (1952 – 1955)

Titogradski ’plavi’ rutinski su odigrali sezonu 1952. u Crnogorskoj republičkoj ligi. Uz sedam pobjeda i poraz, „Budućnost“ je osvojila prvo mjesto i time stekla šansu da se kroz baraž bori za plasman u Prvu ligu. Ipak, taj je cilj ostao nedostižan nakon doigravanja sa „Spartakom“ iz Subotice (4:3; 1:1) i „Pobedom“ iz Prilepa (5:2; 1:6).

Narednu godinu u Crnogorskoj republičkoj ligi obilježila je borba „Budućnosti“ i „Lovćena“ za prvo mjesto, koja je trajala do posljednjeg kola. Nakon dva međusobna duela glavnih konkurenata (1:0; 2:3), odluka je pala upravo posljednjeg dana šampionata – dok su ’plavi’ trijumfovali u Tivtu (2:0), „Lovćen“ je osvojio bod na gostovanju „Sutjesci“ (2:2). Inače, u devetom kolu, 10. maja 1953, naš klub savladao je u Danilovgradu ekipu „Iskre“ rezultatom 13:1, što ostaje rekordna pobjeda „Budućnosti“ u svim zvaničnim utakmicama od osnivanja do danas.

Kao prvak republičke lige, „Budućnost“ je nastupila u baražu za Prvu ligu, no povratak je još jednom izostao, nakon loših rezultata u doigravanju sa „Radničkim“ iz Beograda (1:2; 1:3) i „Rabotničkim“ (1:1; 1:3). Ekipa iz Titograda stoga se morala zadovoljiti utješnim plasmanom u reaktiviranu Drugu saveznu ligu.

Povratnički nastup u Drugoj saveznoj ligi (1953/54.) naš je klub završio na petoj poziciji, bodovno prilično daleko od prvog mjesta. Ambicija o povratku crnogorskog predstavnika u Prvu ligu, duga gotovo pola dekade, konačno je ostvarena u sezoni 1954/55. „Budućnost“ je drugoligašku sezonu okončana kao viceprvak, te je, zajedno sa ekipom „Veleža“, obezbijedila plasman među 14 najjačih jugoslovenskih ekipa.

Pet prvoligaških sezona (1955 – 1960)

Publika na stadionu pod Goricom dugo je čekala novi prvoligaški duel. Stoga je gostovanje „Crvene zvezde“ (1:3) u prvom kolu Prve savezne lige 21. avgusta 1955. ispratilo devet hiljada navijača. U naredna dva kola uslijedili su porazi i protiv favorizovanih ekipa „Partizana“ (2:3) i „Hajduka“ (1:5). No, u predstojeća tri kola, ravnoteža je uspostavljena – „Budućnost“ je povezala tri pobjede, među kojima je najznačajnija bila nad „Dinamom“ (3:0). Do kraja jeseni, naš tim je pred svojim navijačima pružao skromne partije, ali bodovi izgubljene u Titogradu nadoknađivani je pobjedama u gostima. Početak proljeća obilježio je težak poraz na gostovanju „Partizanu“ (9:0), ali i trijumf protiv „Hajduka“ u Titogradu (2:1). Zahvaljujući dobrim izdanjima pod Goricom, pri čemu je posebno odjeknuo visok trijumf nad timom „Željezničara“ (7:0), ali i presudnoj pobjedi u Mostaru (4:2), Titograđani su na kraju sasvim zasluženo izborili opstanak u Prvoj saveznoj ligi.

Uz 10 pobjeda, četiri remija i 12 poraza, Budućnost je imala uspješnu sezonu, koju je završila na diobi od osmog do jedanaestog mjesta na prvoligaškoj tabeli.

Peta sezona Budućnosti u Prvoj ligi (1956/57.), a druga uzastopna, protekla je u dramatičnoj borbi za opstanak. Takmičenje je počelo porazom u Novom Sadu (0:2), te visokom pobjedom nad „BSK“-om u Titogradu (3:0), a veliki podvig prvotimaca Budućnosti viđen je u petom kolu, kada je u Beogradu poražen vicešampion iz prethodne godine – „Partizan“ (2:1). Igru ’plavih’ do kraja jeseni obilježile su brojne oscilacije, pa je crnogorski prvoligaš prvenstvenu pauzu dočekao u donjem dijelu tabele. Uzbudljiv tok proljećnog nastupa „Budućnosti“, obilježila je pobjeda nad „Hajdukom“ (1:0), remi sa „Partizanom“ (2:2), ali i dragocjene pobjede protiv „Lokomotive“ (6:3), „Vardara“ (1:0), „Sarajeva„ (1:0) i „Spartaka“ (2:0). Da će „Budućnost“ ostati prvoligaš, postalo je jasno tek nakon posljednjeg prvenstvenog kola, kada je osvojen važan bod na gostovanju „Zagrebu“ (0:0).

Iako sa slabijim bodovnim učinkom, „Budućnost“ je osvojivši deveto mjesto ostvarila sličan plasman na prvoligaškoj tabeli u osnosu na prethodnu takmičarsku sezonu.

Sezona 1957/58. donijela je niz uspješnih rezultata „Budućnosti“ u direktnim duelima protiv najkvalitetnijih jugoslovenskih sastava. Poslije uvodnog remija u Mostaru (0:0), ’plavi’ su na svom terenu savladali „Hajduk“ (2:0), a nedugo zatim slavili su pobjedu i na gostovanju Splitu (2:0). Jesen Budućnosti obilježili su zapaženi rezultati i protiv „Crvene zvezde“ (2:0) i „Partizana“ (2:2), pa je na pauzi djelovalo kako će Titograđani bez većih problema - uprkos najavljenom smanjenju broja učesnika elitnog ranga - sačuvati status prvoligaša. Kako je „Budućnost“ proljeće otvorila sa četiri utakmice bez poraza, bilo je sve izvjesnije da opstanak neće doći u pitanje. Kruna sezone bila je ubjedljiva pobjeda ’plavih’ nad „Crvenom zvezdom“ u Beogradu, rezultatom 4:1 (27. april 1958).

Plasman na desetoj poziciji u konkurenciji 14 timova bio je zadovoljavajuć epilog još jedne prvoligaške sezone „Budućnosti“.

Sljedeće godine, rezultati našeg kluba u uvodnim kolima djelovali su obećavajuće. Nakon poraza u premijernom susretu protiv „Željezničara“ u Sarajevu (0:2), Budućnost je savladala „Dinamo“ (2:0). Uslijedile su pobjede nad „Vojvodinom“ (2:1) i remiji sa „Rijekom“ (1:1) i „Sarajevom“ (1:1). Izuzetno važan trijumf, prvoligaš iz Titograda ostvario je na gostovanju u Skoplju (2:1), pa je iza ’plavih’ bila uspješna jesen, na čijem je kraju osvojen i bod protiv „Hajduka“ (1:1). Proljeće je počelo sa nekoliko uspjeha. Na tri početne utakmice, ostvarene su dvije pobjede i remi. Opstanak je teoretski obezbijeđen četiri vikenda uoči kraja, kada je pod Goricom poražen „Vardar“ – 3:2.

Sa sedam pobjeda, pet neriješenih susreta i deset poraza, Budućnost je sezonu 1958/59. završila na devetom mjestu.

Petu uzastopnu sezonu u društvu najboljih, jedini crnogorski prvoligaš otvorio je sa tri poraza. ’Plavi’ su redom gubili od beogradskog „Radničkog“ (0:3), „Partizana“ (2:4) i „Slobode“ iz Tuzle (0:1). Nastavak jeseni donio je tek dva trijumfa“Budućnosti“ – nad „Veležom“ (2:1) i „Crvenom zvezdom“ (2:0). Tim iz Titograda je, uz svega šest osvojenih bodova, na prvenstvenu pauzu otišao kao najslabiji prvoligaški tim. Iako započeto sa dvije pobjede i remijem, ni proljeće nije donijelo bolji bilans „Budućnosti“. Štaviše, u poređenju sa jesenjim dijelom, crnogorski prvoligaš bio je i manje efikasan. Uz takve nastupe, ’plavi’ su se oprostili od prvoligaškog ranga već sredinom proljeća. Prvi put od sezone 1954/55, titogradski klub opet se tokom ljeta pripremao za nastup u Drugoj saveznoj ligi.

Doba skromnijih rezultata (1960 – 1965)

Iako je u sezonu 1960/61. ušla kao izraziti favorit na drugoligaškom ’istoku’, „Budućnost“ nije mogla do ekspresnog povratka u jači rang. Sezona je završena na drugom mjestu, iza ekipe „Novog Sada“.

Povratak u elitu izboren je godinu kasnije. Sezonu 1961/62. u Drugoj ligi – ’istok’ obilježila je duga i neizvjesna borba sa niškim i beogradskim „Radničkim“, a naš je klub iz nje izašao kao pobjednik. Stoga, od avgusta 1962. godine, ’plavi’ su opet nastupali u Prvoj saveznoj ligi.

Povratnička prvoligaška sezona otvorena je sa dva uzastopna poraza od OFK „Beograd“ (1:2) i „Sarajeva“ (0:1). Uslijedilo je nekoliko iznenađenja, poput pobjede nad „Hajdukom“ u Splitu (2:1), te remija protiv „Crvene zvezde“ (0:0) i Dinama (1:1). Deset osvojenih bodova u prvom dijelu takmičenja ulivalo je nadu kako bi „Budućnost“ tokom proljeća mogla do opstanka. Međutim, druga je polusezona donijela znatno skromniji učinak prvoligaša iz Titograda. „Budućnost“ je prvi proljećni trijumf ostvarila tek u desetom kolu, a do kraja je postigla još samo jednu pobjedu. Taj učinak bio je nedovoljan da bi cilj bio ostvaren, te je titogradske fudbalere - nakon sezone u elitnom takmičenju – čekala nova selidba u niži rang.

Skromna izdanja „Budućnosti“ viđena su i u Drugoj ligi 1963/64. Naš je klub završio takmičenje na sedmoj poziciji, uz 12 pobjeda i 11 poraza.

Mnogo bolje izdanje ’plavih’ donijela je sljedeća drugoligaška sezona. Ipak, učinak od 39 osvojenih bodova, bio je dovoljan za konačan plasman na trećem mjestu, iza „Radničkog“ iz Beograda i zrenjaninskog „Proletera“.

Epoha u znaku senzacije u Kupu (1965 – 1968)

Kao član Druge lige – ’istok’, „Budućnost je u sezoni 1964/65. došla do istorijskog uspjeha. Naš klub, naime, prvi je put nastupio u finalu Kupa Jugoslavije, što je bila jedna od najvećih senzacija tog razdoblja u domaćem fudbalu.

Sjajan nastup Titograđana, koje je sa klupe predvodio Božidar Dedović, počeo je u šesnaestini finala, 28. oktobra 1964. godine. U duelu republičkih rivala, „Budućnost“ u Nikšiću iznenadila prvoligaški sastav „Sutjeske“, trijumfujući rezultatom 3:2. U osmini finala, pod Goricom je poražen „Radnički“ iz Beograda (1:0). Četvrtfinale je bilo na programu 28. aprila, a „Budućnost“ je pred svojim navijačima eliminisala još jedan prvoligaški tim – OFK „Beograd“ (3:2). U polufnalu, koje je bilo na programu 12. maja, „Budućnost“ je gostovala „Vardaru“, koji je uoči duela važio za uvjerljivog favorita. No, još jedan prvoligaš poražen je u sjajnoj seriji igrača iz Titograda – ’plavi’ su u Skoplju slavili rezultatom 2:0 i time izborili nastup u velikom finalu.

O izuzetnom rezultatu „Budućnosti“, u izdanju od 16. maja 1965. godine, na sportskim stranicama lista „Pobjeda“, između ostalog, pisalo je i sljedeće:

„Neočekivano ali potpuno zasluženo „Budućnost“ se 26. maja na Stadionu JNA, prvi put od kako postoji, bori za pehar Predsjednika Republike. To je uspjeh koji je svojom veličinom i značajem pomračio sve dosadašnje rezultate koje je postigao ovaj klub.“

Prvo finale Kupa u kojem je nastupila „Budućnost“, na programu je bilo 26. maja 1965. godine u Beogradu. Protivnik ’plavih’ bio je „Dinamo“ iz Zagreba, koji je prethodno eliminisao „Partizan“ (3:0) i „Crvenu zvezdu“ (2:0). Pred oko 13 hiljada navijača, zagrebački sastav do prednosti je došao u 19. minutu preko Zambate. Isti igrač je kroz 10 minuta postigao još jedan gol. No, „Budućnost“ je smanjila zaostatak u 35. minutu, i to zahvaljujući pogotku Franovića, čemu je ’doprinio’ i protivnički defanzivac Mesić. Međutim, kako u nastavku duela nije bilo golova, pehar je pripao „Dinamu“, koji je slavio rezultatom 2:1.

Za ekipu trenera Dedovića u prvom finalu u klupskoj istoriji nastupili su Hajduković, Folić, Gardašević, Pavlović, Savković, Kovačević (Ivanović), Šaković, Todorović, Šorban, Ćerić i Franović.

Nastup u Kupu Jugoslavije bio je i posljednji značajniji uspjeh titogradskog sastava u sedmoj dekadi. „Budućnost“ je sezone provodila kao drugoligaš, katkad završavajući takmičenje daleko od vodećih pozicija na tabeli.

U sezoni 1965/66, ’plavi’ su u Drugoj ligi – ’istok’ pokazali dva lica. Dok su na kraju jeseni bili šampioni, proljeće su završili kao devetoplasirani tim. Sljedeće godine, „Budućnost“ je sezonu kraju privela na desetoj poziciji. Bolji učinak donijela je sezona 1967/68, inače posljednja tokom koje je Druga liga bila podijeljena na dvije grupe. „Budućnost“ je završila takmičenje na četvrtom mjestu.

Pet baraža bez uspjeha (1968 – 1973)

Počev od takmičarskog ciklusa 1968/69, Druga savezna liga bila je podijeljena na četiri grupe – a „Budućnost“ je, zajedno sa ostatkom sastava iz Crne Gore, te djelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pridružena novoformiranoj grupi ’jug’.

Tokom prvog izdanja Druge lige – ’jug’, „Budućnost“ je, nakon duge prvenstvene trke sa „Sutjeskom“ i sarajevskom „Bosnom“, osvojila prvo mjesto i time izborila bolji položaj uoči završnog baraža za plasman u Prvu ligu. U prvom kolu doigravanja, rival „Budućnosti“ bio je član drugoligaškog ’istoka’ – ekipa „Trepče“. Nakon minimalnog poraza u Kosovskoj Mitrovici, naš je sastav, slaveći 3:0 u revanšu, obezbijedio prolaz u završnu rundu baraža. Posljednja prepreka prvoligaškom povratku bio je dvomeč protiv „Slobode“ iz Tuzle. Prvi duel bio je na programu šestog jula 1969. na stadionu Tušanj, a okončan je rezultatom 1:1. Iz tog razloga, „Budućnost“ je uz mnogo optimizma dočekala revanš, koji je bio zakazan za Dan državnosti Crne Gore na stadionu pod Goricom. No, nastuprot očekivanjima blizu 18 hiljada gledalaca u Titogradu, plasman u Prvu ligu izborila je „Sloboda“, koja je trijumfovala iznenađujuće ubjedljivo – 0:3. Revanš susret je prekinut u 83. minutu, nakon incidenata tokom kojih je pomoćni sudija pogođen kamenom u glavu.

„Budućnost“ i „Sutjeska“ i sljedeće su sezone bili najbolji sastavi u Drugoj ligi – ’jug’, uz drugačiju raspodjelu pozicija. Naš sastav, naime, završio je takmičenje na drugom mjestu, što je značilo i teži put tokom baraža za popunu prve lige. „Budućnost“ je za prvog rivala u doigravanju dobila „Slogu“ iz Kraljeva, koja je na svom terenu slavila sa 2:0. Ipak, ’plavi’ su sustigli prednost rivala u revanšu (2:0), te je uslijedilo izvođenje jedanaesteraca. Više sreće pod Goricom imala je „Sloga“ (1:4), pa je naš tim u još jedno izdanje domaćih takmičenja ulazio kao drugoligaš.

Uz ekipe iz Titograda i Nikšića, u Drugoj ligi – ’jug’ 1970/71. za pozicije koje vode u baraž do samog se kraja borila i „Bosna“ Visoko. ’Plavi’ su ipak izborili plasman u još jedno doigravanje, i to kao drugoplasirani tim. U uvodnom kolu baraža, „Budućnost“ je igrala protiv „Vardara“. Naša ekipa gotovo da je izgubila šanse za plasman već nakon duela u Skoplju, koji je završen pobjedom domaćih – 3:0. Revanš pod Goricom imao je sličan epilog kao meč protiv „Slobode“, odigran dvije godine ranije. U 79. minutu, pri rezultatu 1:1, došlo je do nereda tokom kojih je golman Vardara pogođen kamenom u glavu. Meč je prekinut, a dalje se plasirao tim iz Skoplja.


Nakon što je „Sutjeska“ obezbijedila povratak u Prvu ligu, „Budućnost“ je, bez ozbiljnije konkurencije, lako osvojila naslov prvaka Druge lige – ’jug’ 1971/72. Četvrti uzastopni nastup u baražu za popunu Prve lige, „Budućnost“ je počela 25. juna 1972. godine, protiv ekipe „Prištine“. U premijernom duelu, odigranom pred 30 hiljada navijača u Prištini, „Budućnost“ je ostvarila povoljnih 2:2. Sedam dana kasnije, ’plavi’ su slavili 1:0. Posljednja prepreka bio je subotički „Spartak“. Prvom susretu u Titogradu prisustvovalo je oko 16 hiljada navijača, a „Budućnost“ je pobijedila 1:0. U revanšu, Spartak je slavio 2:1, a kako u baraž mečevima nije vrijedio gol u gostima – izvođeni su jedanaesterci. ’Plavi’ su još jednom eliminisani nakon penala, rezultatom 7:8.

Sljedeće sezone (1972/73.), „Budućnost“ je još jednom dominirala na drugoligaškom ’jugu’, te je pred njom bio i peti pokušaj da kroz baraž napokon izbori povratak u Prvu ligu. Bilo je to, međutim, novo razočaranje za pristalice titogradskog sastava – a dogodilo se već u prvom kolu doigravanja. Provitnik ’plavih’ ovog je puta bio „Maribor“. Prvi duel odigran je 24. juna 1973. na stadionu Ljudski vrt, gdje je domaćin slavio rezultatom 1:0. U revanšu, uz podršku 20 hiljada posjetilaca, Budućnost je nadoknadila zaostatak (1:0). Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca, a „Budućnost“ ni ovog puta nije imala sreće. Titogradski klub poražen je u prvoj seriji penala, rezultatom 2:3.

„Budućnost“ je tokom pet uzastopnih sezona konstantno nastupala u kvalifikacijama za popunu Prve lige, u okviru kojih je odigrala 14 mečeva, a u dva navrata bila je nadomak elitnog ranga. Tri puta eliminisan nakon izvođenja jedanaesteraca, uz dva prekinuta susreta zbog nereda pod Goricom, titogradski tim nije uspio da se domogne toliko željenog cilja.

Povratak nakon 12 godina (1973 – 1976)

Od sezone 1973/74, Druga liga iznova je organizovana kroz dvije grupe, a „Budućnost“ se opet našla među članovima ’istoka’. Pomenutu sezonu ekipa iz glavnog grada Crne Gore završila je na šestoj poziciji.

Sezona 1974/75. napokon je rezultirala dugo priželjkivanim uspjehom na stadionu pod Goricom. Naime, „Budućnost“ je drugoligašku sezonu otvorila sa čak sedam uzastopnih pobjeda. Uz 14 pobjeda, dva remija i poraz, Titograđani su osvojili naslov jesenjeg prvaka. Slično je protekao i nastavak šampionata – te su ’plavi’, uz čak 14 bodova više u odnosu na najbliže konkurente, osvojili prvo mjesto, sa kojim je došao i direktan povratak u Prvu saveznu ligu.

Nakon cijelih 12 godina provedenih u drugoligaškom rangu, „Budućnost“ je opet bila među 18 najkvalitetnijih jugoslovenskih ekipa. Premijerni susret u Prvoj saveznoj ligi 1975/76. ’plave’ je očekivao 17. avgusta, kada je pod Goricom gostovao „Radnički“ iz Kragujevca (2:0). Kroz dvije sedmice, izjednačena je rekordna posjeta na domaćem terenu u klupskoj istoriji – gostovanje splitskog „Hajduka“ (1:2) u Titogradu pratilo je 20 hiljada navijača. Inače, shodno podacima iz godišnjaka Fudbalskog saveza Jugoslavije, mečeve „Budućnosti“ u povratničkoj prvoligaškoj sezoni, u Titogradu je u prosjeku pratilo 13 hiljada navijača.

„Budućnost“ je do posljednjeg kola bila u trci za opstanak, koju je završila sa uspjehom. Titograđani su imali prilično uspješnu jesen, koju su - uz šest pobjeda i tri remija - završili na diobi 11. i 12. pozicije. Takvom učinku doprinijeli su dobri nastupi pod Goricom, gdje su ’plavi’, na devet odigranih utakmica osvojili 13 bodova. U finišu jesenje polusezone, do trijumfa u Titogradu nije mogao ni „Partizan“ (1:1). Tokom proljeća, „Budućnost“ je osvojila jednak broj bodova, što je bilo dovoljno da se nakon 30 odigranih kola nađe na 15. poziciji. Presudne duele u borbi za spas, odigrane u junu pod Goricom. U direktnom duelu za opstanak, prvo je savladan „Radnički“ iz Niša (3:1), da bi kroz dvije sedmice poraz doživjela i „Crvena zvezda“ (1:0). Bodom protiv „Borca“ (0:0) u posljednjem kolu, „Budućnost“ je i formalno očuvala status prvoligaša.

Prve pogotke u najjačem rangu te je sezone postigao napadač Mojaš Radonjić, koji će u istorijat kluba ući kao fudbaler „Budućnosti“ sa rekordnim brojem prvoligaških golova. Naime, od 1975. do 1982, Radonjić je u plavo-bijelom dresu dao 52 pogotka na prvenstvenim utakmicama.

STATISTIKA - ZVANIČNE UTAKMICE
Takmičenje Sez. U P N I
Prva liga 47 1482 585 343 554
Druga liga 21 620 331 146 143
Republička liga 3 28 23 2 3
Baraži 10 28 10 6 12
Šampionati 1927-1935 * 12 37 25 4 8
Državni Kup 55 169 88 29 52
UEFA takmičenja 12 38 14 9 15
Balkanski kup 2 10 2 6 2
UKUPNO 2412 1078 545 789
MIODRAG VLAHOVIĆ
slavko vlahovic

Najviše zvaničnih nastupa – 413/1 (1977 – 1991.)

Najviše prvoligaških nastupa - 392 (1977 – 1991.)

flag corner lines VIJESTI

SVE VIJESTI
NAJVAŽNIJE
IZVEŠTAJI

flag corner lines PRATITE NAS

FACEBOOK
TWITTER
INSTAGRAM

flag corner lines KONTAKT

TEL: 078 102 949
FAX: 078 102 949

MAIL: info@fk-buducnost.me 
           fcbuducnost@gmail.com

Copyright © 2017 FK Budućnost Podgorica zvanični portal. Sva prava zadržana.